Prečesto se govori o tome kako mlade treba vratiti kulturi čitanja jer unutar tih stranica se uvijek može nešto novo spoznati o sebi i drugima. Možda je, upravo Nikola Marinković na vihoru toga.
Mladi imaju napokon nekog sebi bliskog, a njegov je Viktor od krvi i mesa, i ranjen i ponosan. Nikolina stvaralačka, ali i životna stvarnost je toliko puna života, usprkos njegovu invaliditetu, s kojim život, nedvojbeno u najmanju ruku nije lagan.
Nikola se novim romanom Štorija o Beljakovima, nakon tri godine medijske pauze vraća na velika vrata i već se po prvim retcima naslućuju vjetrovi neočekivane promjene.Baš poput svjetskih zvijezda odlučan je potpuno vratiti posjed i kontrolu nad pričom koja mu puno znači. U odnosu na izvornik, koji za prvijenac nije bio nimalo loš, roman pred nama u mnogočemu je poboljšan.
S aspekta pisanja, stil je prodorniji, u ovom se romanu još više ističe rečenična zrelost, a upravo bi se taj pojam mogao odnositi i na cijeli roman. Vidljivo je da autor doista mari za priču koju je napisao kao jako mlad, i potrudio se da ništa ne ostane nedorečeno. Štorija o Beljakovima njegov je najkompletniji roman do sada. Bilo da govorimo o poboljšanim, raspisanijim, fabularnim odrednicama ili još detaljnijim opisima, kao i novom dubinom odnosa među likovima.
Čim je u središtu romana arhetip sukoba dvije obitelji, jedno je sigurno – čeka nas nimalo dosadno djelo prepuno obrata. Pred čitateljima je realistični roman s modernim elementima. Snažna i punokrvna obiteljska saga koja donosi niz događaja kojima ne manjka intrige, tajni, skrivenih i zamijenjenih identiteta, tuge, radosti, kriminala, istraživanja, ljubavi i realnosti. Roman je to koji iznad svega govori o samospoznaji i pronalasku unutarnje snage i glasa, o preživljavanju uslijed otkrivanja zakopanih i jednom otvorenih pandorinih kutija čiji sadržaj nemilosrdno prožima.
doc.dr.sc. Denis Vekić
