Iz iskustva znam da su rijetka današnja djeca koja znaju tko je i što je Barbie. No mi, nešto stariji koji smo odrastali uz Barbike i Kenove dobro znamo koliko su nam oni obilježili djetinjstva. Uz njih smo razvijali motoriku, maštu i kreativnost, uz njih smo proživljavali prve snažnije emocije… Bilo da smo stvarali ljubavne priče Barbie i Kena ili su nas koji puta i naljutili pa su, ni krivi, ni dužni, stradali na ovaj ili onaj način.
Stoga ne čudi da je nastala prava pomama kad je najavljen film Barbie. Jer da, iako rijetki, i danas na svu sreću ima djece koje se igraju Barbikama, koja stvaraju svoje scenarije u vlastitim Barbielandovima, ali i mi odrasli volimo se vratiti u djetinjstvo i prisjetiti se onih lakših vremena. Tako smo svi odmah htjeli znati tko će glumiti Barbie, a tko Kena, zamišljali različite scenarije, odbrojavali minute do početka produkcije, a konačno i do puštanja filma u kina.
Margot Robbie izvrsno je pogođena za ulogu “glavne” Barbie (jer film je prepun različitih Barbika i Kenova). Ona ne samo što je odlična glumica već je i fizički najbliža onoj stereotipnoj Barbiki kakvu je većina nas imala kod kuće (a to nipošto nije uvreda, smatram da je Robbie prekrasna žena!), a uostalom, kakvu je i glumila u filmu.
Kad sam saznala da je za Kena odabran Ryan Gosling (kojeg generalno ne volim – između dva kanadska Ryana uvijek ću odabrati Reynoldsa iako je i on povremeno iritantan), e tu sam već imala problem. I kad je puštena prva promo fotka njega kao Kena moram priznati da sam se nasmijala i rekla – ovo će biti horor. Prestar, izblajhan, jedan meme je čak rekao da podsjeća na Ellen DeGeneres… Jedina gora mogućnost od njega kao Kena bila mi je Amy Schumer kao Barbie, od čega su na sreću odustali. Lavina na Goslinga kao Kena s vremenom je postala viralna, međutim, moram priznati, mene je na kraju ugodno iznenadio. Ne mogu sad reći da sam skroz oduševljena kao neki kritičari, ali odradio je dobar posao i pružio odličan comic-relief. Za onakvog Kena kakvim su ga scenaristi Greta Gerwig i Noah Baumbach zamislili, zbilja je pogođen.
Ostale Barbike i Kenovi također su dobro pogođeni, iako mi je žao što nisu dobili malo više materijala jer imam osjećaj da je dosta priče otišlo na Goslingovog Kena i da je on u jednom dijelu skroz preuzeo priču. U filmu koji se zove Barbie smatram da do toga nije smjelo doći.
U cijeloj priči spomenula bih još i odlične Americu Ferrera, Kate McKinnon i Michaela Ceru.
Ulogu naratorice (Helen Mirren) iskreno ne shvaćam, žena je rekla tri- četiri rečenice i to je bilo to.
Ono što mi se veoma dopalo bila je vesela i šarolika scenografija koja zaista podsjeća na one dobre, stare Barbie kućice. Isto tako, sviđa mi se to što ovo nije površan film kako biste možda mogli zaključiti sudeći samo po njegovom nazivu, već nosi sa sobom dublju poruku. To je film koji slobodno mogu gledati djeca i odrasli i uživati u svakoj njegovoj minuti.
Humor je prisutan, ali suptilan, nije isforsiran. Filmofili će moći pronaći nekoliko zgodnih referenci. Glazba dobra, mada ne prestaje žal zbog izostanka kultnog Aquainog hita Barbie Girl (osim u odjavnoj špici), no to je već stvar Mattela i same grupe.
Kraj filma mi se jako svidio, a ostavljen je prostor i za daljnje nastavke premda redateljica Gerwig te producentica i glavna zvijezda Robbie tu mogućnost zasad odbacuju, no s obzirom na masovnu zaradu u svega prvih nekoliko dana prikazivanja, nastavci su gotovo pa sigurna stvar.
Konačna ocjena: 7.5/10