“Dodaj me” je kako se navodi crnohumorna komedija Teatra Studio 9, autorice i izvođačice Karmen Sunčana Lovrić. Međutim prije bih rekao kako se radi o drami s realističnim elementima. Poznato je kako je Karmen vrsna glumica. Da, da, ulogom zlice Jelene, postala je gotovo dio našeg kolektivnog sjećanja. Iako mi je i dan danas ta uloga najdraža uvijek sam mislio da je Karmen predodređena za ono nešto više. Baš to sam htio vidjeti! Svojom monodramom, koju inzvaredno izvodi Karmen je to i pokazala.
Smatram kako je glumcima najteže igrati monodramu jer je sve na tebi. Nema kolege s kojim možeš podijeliti taj trenutak. Karmen je u ovom komadu pokazala svoj glumački raspon i uspjela me uvjeriti da doista marim za lik koji je donijela na scenu. Volio bih da sam joj mogao čestitati na energiji i persuaziji koju je uspješno prenijela. Igrala je lik u ime svih nas. Koji umire u sebi od pravog života koji se u vremenu svega što internet okruženje nameće.
Njen lik je, baš kao i većina naših facebook profila bombardirana raznovrsnim aplikacijama i načinima lake zarade. Stvarima koje se sve više isprepliću u našoj zbilji, pa tako ni njena protagonistica više ni ne zna što je zbilja. Što bi se reklo, ona bi ” kruha bez motike”… to joj je privlačno jer je upravo to svijet u kojem živi(mo). Svijet u kojem nam je svaka informacija u maksimslno tri klika jer sve moramo obaviti brzo, jer nemamo vremena, od tolike izloženosti. Svijet u kojem nije potrebno studirati kad postoje toliko lakši i zanimljiviji načini zarade.
Zašto onda težiti informacijama i znanju kad možemo i bez toga i do svega preko ekrana. Sve se o nama zna i to čak znam i ja pa svejedno hrlimo što prije na sve naše mreže. Karmen je svojom izvrsnom igrom sve to prigrlila, baš kao i ja u mom novom romanu koji uskoro izlazi. Prikazala je nas, koji smo napretkom tehnologije sve tromiji. I u stalnoj utrci da budemo bolji od nekoga ili najbolji. Čak je i protagonistici jasno da bi ta laž trebala prestati, da bi se trebala posvetiti neotuđivom znanju, nečemu sto ostaje samo njoj. Ali boji se… jer je kako naslućujemo ùživo nitko ne razumije dok je na internetu voljena.
I tu dolazimo do onoga čemu svi težimo- da budemo prihvaćeni. Od euforije, do tuge,jada i razočaranja,Karmen progovara na suptilan i (pre) razumljiv način. Do kraja predstave već je jasno koja će njena verzija pobjediti, no Karmen nam je ukazala na naše mane i rastuću percepciju tabloidiziranih vrijednosti koje njegujemo. Čini mi se da smo pozvani na akciju da nešto promijenimo. Pitanje je, želimo.li nešto promijeniti, ali i jesmo li zakasnili? Mislim da vjerojatno jesmo.
Draga Karmen Sunčana Lovrić naklon do poda!