Hotel nostalgija je kako je istaknula jedna od glavnih glumica priznata Ksenija Pajić “komedija s elementima melodrame” Predstava koju na kazališne daske donosi Kazališna grupa Lictirum, sastoji se od tri različite priče koje su smještene u istom hotelu koji kao prostor kod svojih šest potpuno različitih protagonista zbog njihovih životnih okolnosti budi nostalgiju. Moglo bi je se nazvati i životnom komedijom jer priča o situacijama u kojima bi se mogao (pro) naći bilo tko od nas, a rađena je prema motivima djela Hotel Plaza, broadwayjskog dramatičara Neila Simona kojeg kazališni krugovi često, možda pretenciozno, nazivaju kraljem komedije. Uz već spomenutu Kseniju Pajić koju mi je u bilo čemu drago vidjeti jer je jako cijenim, cjelovitosti predstave svojim talentom doprinijeli su i: Natalija Đorđević, Zijad Gračić i Mladen Čutura. Vidjeti Kseniju i Zijada ponovno kao par, vratilo me u ono davno vrijeme kada su igrali par u telenoveli Ljubav u zaleđu te su se i ovdje još jednom pokazali kao odličan spoj.
Što se tiče kompozicije već sam istaknuo kako gledamo tri različite priče. U prvoj ” Godišnjica braka” pratimo Pajić i Gračića kojeg supruga želi iznenaditi proslavom trideset i pete ili četvrte godišnjice braka pa je simbolično odabrala istu sobu u kojoj su proveli medeni mjesec. Vješto napisanim dijalozima vrlo brzo dolazimo do britkih problemčića svakog dugovječnog para i/ ili krize srednjih godina. U ovom komadu Pajić je imala nekoliko odličnih replika, dok je njena izuzetna mimika lica podsjetila na njene televizijske (antagonističke) uloge te pokazala zašto je smatrana kraljicom telenovela.
Druga priča, govori o neprežaljenoj mladenačkoj ljubavi, za koju je vjerojatno trebalo puno odvažnosti. I dok se protagonist ostvario kao filmski producent, žena je prividno sretna sa svojim životom, zadivljena, a možda i zavidna na svemu onom što po njoj život iz snova podrazumijeva. Međutim, ova priča (po)kazuje i onu drugu stranu, kako slava dolazi uz puno odricanja, da može postati teret pa i da ne mora uvijek donijeti dobre stvari.
Treća priča donosi brojne komične trenutke jer se kći glavnog para preplašila vjenčanja. I dok otac očajava zbog uloženog novca, a majka zbog ugroženog ugleda publika je zabavljena dosjetljivim replikama i izvrsnom izvedbom Ksenije Pajić i Zijada Gračića. Kleflin je iznova pokazala dobru redateljsku palicu ponovljenu s tri različite priče, slično kao što je učinila s nešto dramatičnijom predstavom Tri verzije života. Još jednom je odabrala minimalni scenografski pristup koji u svojoj minimalnosti daje prednost ljudskim sudbinama. Doista se osjeća da likovi ove komedije situacije i karaktera možda žale zbog svojih postupaka. Premda mi je Pajić najviše držala pažnju, glumci su izvrsno odabrani i pokazali su svoj veliki glumački raspon. Gledatelji se mogu poistovjetiti i dobro zabaviti.