Engleski književnik John Ronald Reuel Tolkien rodio se u Južnoj Africi 3.1. 1892.. Kao
dvanaestogodišnji dječak ostaje bez roditelja te brigu o njemu preuzima otac (župnik) Francis
što će imati znatan utjecaj na njegov život. Tako i upoznaje ljubav svog života Edith s kojom
će ostati do kraja. Bio je profesor, izniman lingvist i filolog koji je za potrebe svojih romana
smišljao nove jezike. No, ono po čemu je Tolkien najpoznatiji jest po svome svijetu fantazije
smještenom u daleko i sjajno Međuzemlje.
Godine 1937. izlazi mu roman Hobit. Zanimljivo je da je Tolkien roman počeo pisati sasvim
slučajno kada mu je jedan student predao prazan ispitni list. Tolkien je na njemu zapisao
sasvim spontano: „U rupi u zemlji živio je hobit“. Legenda je rođena. Eh, kada bi barem i mi
svojim neznanjem tako inspirirali naše profesore.
Isprva je Hobit bio namijenjen Tolkienovoj djeci te im je priče čitao prije spavanja (kasnije će
njegov sin Christopher preuzeti uređenje brojnih očevih zapisa koje za života nije stigao
objaviti, kao što je, recimo, kako ga nazivaju „telefonski imenik“ Međuzemlja- Silmarillion).
Ipak, na nagovor prijatelja i izdavača koji su osjetili potencijal Tolkien odlučuje objaviti
Hobita. Pokazat će se da je to bila samo uvertira.
Malo manje od dva desetljeća nakon objavljivanja Hobita izlazi Tolkienovo krunsko djelo-
Gospodar prstenova. U početku je bilo planirano da sve izađe u jednom svesku, ali na kraju
su objavljenje tri knjige- Prstenova družina, Dvije kule i Povratak kralja. Knjige su
objavljenje 1954. i 1955.
Neću ulaziti u radnju romana, ponajviše zbog onih koji ga još nisu čitali ili gledali
ekranizaciju. Više bih se htjela osvrnuti na njihov značaj. Osnovni značaj Gospodara jest da
je oživio i dao nova krila žanru fantazije. Osobno smatram da bez Tolkiena ne bi bilo niti
naveliko gledane i hvaljene fantazije Igre prijestolja. No, Tolkienova djela po meni, nadilaze
fantaziju. Neupućeni će reći da su to bedaste knjige za djecu. Dakako, da to nije slučaj, pa čak
i da jest, to je puno više od toga. Ova „fantazija“ je kompleksna, ulazi u samu srž ljudskosti-
tako u Hobitu imamo „zmajsku bolest“ odnosno pohlepu, a u Gospodaru se isprepleću teme
prijateljstva, žrtve, moći, iskvarenosti i ispravnosti. More sinje mudroslovnih pitanja i
odgovora. Dakako da je i više nego očita poveznica s Biblijom s obzirom da je i sam autor bio
velik vjernik (iako je rekao da njegova djela nisu alegorijska i to je istina, ali šalju kršćansku
poruku), no to je posebna tema o kojoj možda jednom budem pisala ovdje. Slijedom
navedenog, smatram da tekst traži određenu umnu zrelost i puno koncentracije.
Tolkien je neiscrpna tema i o njoj se mogu pisati knjige- knjige o knjigama i njihovom autoru.
Ja bih ovdje stala. Kao zaključak reći ću samo da je Tolkien za mene najveći pisac. Svaka
čast Homeru, ali ne znamo je li on jedan čovjek ili samo zbirno ime za više autora, svaka čast
Sofoklu, Euripidu, Shakespeareu, Dostojevskom, Jo Nesbou i drugima, ali prema mom
viđenju Tolkien je jedinstven. Navedeni autori motive su crpili iz svijeta, iz ljudi, pišući o
ljudima i našem svijetu. Tolkien je također crpio inspiraciju iz našeg svijeta, ali je on za
razliku od drugih stvorio svoj svijet. Čitavu jednu povijest, narode sa svim svojim
značajkama, čitave nove jezike i pisma… ma pročitajte samo Dodatke na kraju Povratka
kralja i sve će vam biti jasno. I zato ću tekst završiti upravo s Tolkienovim citatom: „I
najmanji od nas može promijeniti tijek povijesti.“ Samo ću ja nadodati- svako od nas može
stvoriti svoju povijest, baš kako ju je stvorilo i siroče iz Engleske, Gospodar prstenova.